Priču o Hadersfildu počinjem bez stihova.
Dugo sam razmišljao kako bih pisao o ovom filmu. Skupljao sam hrabrosti. Čekao. Pišem o njemu iz dva razloga. Zbog jednog obećanja koje sam dao i zbog Nebojše.
Postoje filmovi koje je teško opisati. Koji se gledaju dva ili tri puta u životu. Ja sam ovaj odgledao dva puta za sada. Mislim da ću ga pogledati samo još jednom.
Zašto je teško?
Hadersfild već pune dve godine nije običan film. Od kada nas je Nebojša Glogovac napustio, Zoran Radmilović našeg doba, kako ga je najbolje Sergej Trifunović opisao, neće nikada moći da se gleda kao pre. Uvek će se povezivati sa Nebojšom i njegovom brilijantnom ulogom u njemu. To je teret koje će ovo ostvarenje nosti sa sobom. Zbog toga je i meni teško da se pre svega koncentrišem samo na film i da u ovom tekstu potisnem sve emocije prema njemu.
Radnja filma
Na samu radnju Haderfilda ću se kratko osvrnuti, tek da probam da zagolicam interesovanje nekome ko ovaj film još nije gledao, a da ne otkrijem previše.
Film Hadersfild je priča o generaciji kojoj je ukraden jedan deo života. Najlepši možda. Kroz naizgled bezazleno okupljanje četvorice prijatelja simbolično vidimo promenu koja nam se desila kao čitavom društvu. Na loše. Kroz njihove dijaloge, koji su usiljeni čak i kada se šale vidi se baš to naše propadanje. Ivan – koga tumači Glogovac, je prikazano dobro u tom društvu. To dobro se posmatra kao nešto zaostalo, bolesno, kao nešto što se ne gleda kao normalno. Kraj filma je ipak optimističan i nudi nadu da ipak nije sve propalo.
Nešto između – vodič kroz mentalitet Beograda (RECENZIJA)

Hadersfild = Glogovac
Možda ja ne posmatram objektivno, meni je između Hadersfilda i Nebojše Glogovca znak jednakosti. Jer je upravo on svojim bezgraničnim talentom koji je nenadoknadiv obeležio ceo film. Ne vidim ni jednog drugog glumca koji je ulogu Ivana mogao bolje da iznese. Da je nekim slučajem bio Amerikanac a ne naš, ne samo ovom ulogom već čitavim njegovim radom zaslužio je ne samo jednog Oskara. Mislim da kako vreme bude prolazilo sve više ćemo postajati svesni uz kakvog smo umetnika imali čast da živimo i da posmtramo njegov rad.
Zbog svega što je uradio i predstavljao Nebojša Glogovac je zaslužio dubok naklon i aplauz koji se čuje do neba i zvezde sa koje je sišao da nam taj talenat na trenutak pokaže.
Kaži zašto me ostavi – neko čudo se sprema (RECENZIJA)
Pratite nas i na društvenim mrežama – Facebook, Twitter, Instagram, Youtube.