Januar 2002: Bio je reditelj na Menhetnu, Debeli, Miša, Đole koga svi vole… Trenutno je popularan kao fudbaler Srba Džaković. Gordan Kičić igra glavnu ulogu u filmu „Ona voli Zvezdu”:
Ovo mi je prva glavna filmska uloga. Za Srbu Džakovića pripremao sam se trenirajući mesec dana fudbal u omladinskom pogonu Crvene zvezde. Trebalo je da naučim da zadržim loptu na vratu ili risu… Smršao sam, ošišali su me! Obožavam dugu kosu, a reditelji me uporno šišaju.
Ideja filma je ljubavna tinejdžerska priča. Poverenje su dobili debitanti na filmu: Danijela Vranješ, Ana Stefanović, Goran Jevtić, Slobodan Stefanović…
Ja sam malo iskusniji… Film „Ona voli Zvezdu” imao je 54 snimajuća dana, od toga se samo dva ili tri dana snimalo bez mene. Paralelno smo snimali i TV seriju. Planirano je šest epizoda na Televiziji Pink, a emitovanje će početi na proleće, kada se film „izvrti” u bioskopu. Više sudbina se u filmu prepiće i svaka je zaslužila da joj se detaljnije posveti pažnja. Priča je klasična: ljubavni trougao. U ovom slučaju dve devojke i jedan mladić.
Srba je Zvezdaš, baš kao i Gordan privatno?
Za mnogo javnih ličnosti za se za koga navijaju. Bjela, Raša Andrić, Žika Todorović su partizanovci, a Bajaga i ja navijamo za Zvezdu.
Pre samo dve godine Gordan je završio FDU a danas već ima iza sebe šest filmskih uloga! Da li su ti premijere u Centru „Sava” postale rutinska stvar?
To je nesvakidašnji osećaj i nikako ne može da bude rutinska stvar. Pred premijeru filma „Ona voli Zvezdu” imao sam neverovatnu tremu. Premijeru nisam ni odgledao, stigao sam deset minuta pre izlaženja pred publiku. Ceo dan mi je bio šokantan. Snimao sam seriju, uveče imao predstavu, pa trk na premijeru. Celog dana nosio sam odelo u kesi! Isključio sam mobilni da me niko ne bi uznemiravao. Premijera je bila fantastična, publika je lepo reagovala. Divan je osećaj kada pročitaju tvoje ime, pogotovo na kraju, kao glavnu ulogu! Dobio sam veliki aplauz!
TV Politika – 30 godina: Uvod u blagi uspon (1990-1992.)
Već smo spomenuli da je za kratko vreme Gordan snimio nekoliko filmova i igrao i više od deset predstava. Kad nekom karijera krene uzlaznom putanjom, a tata mu je reditelj, mnogi vide vezu! Da li je tata Branko Kićić, pomogao sinu?
Moj otac je televizijski reditelj i nije režirao nijedan film. Tek sam nedavno igrao u jednoj njegovoj emisiji. Pre toga nismo sarađivali niti sam ijednu ulogu dobio zahvaljujući njemu, što mi je posebno drago! Da smo bili u situaciji da sarađujemo verovatno bi mi pomogao. Sve filmove koje sam snimio, kao i predstave u kojima igram, moja su zasluga. Prve uloge sam imao u studentskim filmovima s kolegama na fakultetu. Lepo je što imam s kim da pričam o poslu u porodici. Pomoć je moguća za prvu ili drugu ulogu. Ako se sam ne pokažeš, niko ne može da ti pomogne!
Posle filma „Ona voli Zvezdu” dvostruka uloga u TV seriji „Metla bez drške” • U filmu „Lavirint” igra mladog Josifa Tatića, a u pozorištu se spominje i Šekspir
Posle televizijske serije Obrazovnog programa „Kako se kaže”, Gordan Kičić je završio snimanje novog serijala „Metla bez drške”.
To je nastavak istoimene serije od pre deset godina. Neki glumci su ostali kao Milena Dravić, Voja Brajović… Čuvenog Vlastimira, koga je igrao Slobodan Beštić, sada igra Nenad Stojmenović. Prevaranta Zdravka koga igram ja igrao je Dragan Jovanović. Radi se u maniru stare televizije, Miško Milojević režira, a scenario je napisala Mila Bajford. Druga moja uloga u ovoj seriji jeste žena u koju se prevarant Zdravko prerušava…
Zbog prevelike zauzetosti Gordan ne stiže da se bavi muzikom! Možete ga videti u predstavama „Buba”, „Ljubavno pismo”, „Paviljoni”, „Beogradska trilogija”. Priprema se za jedan komad po Šekspiru, ali je zanimljiva i uloga u novom domaćem filmu „Lavirint”.
Imam malu epizodnu ulogu, ali bitnu za priču. Tu sam mladi Josif Tatić, Dejan Lutkić igra mladog Dragana Nikolića, Ana Stefanović igra Maju Sabljić iz mlađih dana…

Da li ti se desilo da si do sada neku ulogu vratio?
Uvek sam odbijao ulogu koja mi se ne dopadne! U startu treba stvoriti klimu da ono što ti se ne svidi vratiš? Još na Akademiji kao neafirmisan glumac odbio sam jednu pozorišnu ulogu. To je normalna stvar.
Aleksandar Dunić: Nije lako biti visok, lep i plav (1996)
Možeš li da utičeš na reditelja ili scenaristu nekom svojom idejom. Recimo, na tatu?
Ma, ne! Više ne živim s roditeljima. Odselio sam se pre godinu dana. Nisam ni razmišljao o saradnji s tatom, mada ako se negde sretnemo, sreli smo se!
Imaš li vremena za drugove iz gimnazije?
Dosta ih je bilo na premijeri „Zvezde”, ali nemam vremena za druženje. Čujemo se telefonom, često se jave Dača, Ivke, Đole… Malo je vremena, proredio sam ishranu. Ne jedem hleb i šećer, forsiram meso i salate!

Razgovor vodila: Jasmina Antonijević
Naslovna slika urađena u programu PhotoScape X Pro
Fotografije zabeležio: Branislav Nacić
Obrada celokupnog materijala: RetroPressAdria (sajt, FB i IG stranica)
(„Huper”, 8. januar 2002.)
Pratite nas i na društvenim mrežama – Facebook, Twitter, Instagram, Youtube.