Moram te upozoriti dragi čitaoče narednih nekoliko redova, da ovo ustvari nije recenzija, iaoko se pominje u naslovu. Više je jedan sasvim lični doživljaj filma koji je zaokupirao pažnju svih.
Priznajem da sam, možda i po prvi put, sa nestrpljenjem ali i pomalo zebnje, iščekivao dolazak jednog domaćeg filma. Valjda je ta mala zebnja u srcu prevagnula nad nestrpljenjem, pa nisam odmah pogledao „Tomu“. Ne znam zašto. Ljudi su sa oduševljenjem pričali o filmu.
Kako su se smejali i plakali, skoro istovremeno. Ali sam i dalje čekao. Kada razmislim, možda je to zato što pesme Tome Zdravkovića volim da slušam i na „suvo“, što se kaže. Ili zbog toga što sam o Tominom životu slušao od nekih ljudi koji su sa njim provodili vreme, makar to bilo samo jedno veče. Možda sam se bojao da se ne razočaram. Takvih osećanja sam seo da pogledam „Tomu“.
Ona, mislim osećanja, su bila još uskomešanija kada sam izašao iz bioskopa. Da sam se razočarao, nisam. Sa druge strane, da me je film oduvao, nije ni to.
Znam da nije lako staviti nečiji život na filmsku traku i ograničiti ga na dva sata, pogotovo kada se radi o čoveku kakav je bio Toma. Zato razumem da je Dragan Bjelorglić, kao autor ovog ostvarenja, pokušao da se organiči na neke od najvažnijih trenutaka života velikog autora. Namerno ne govorim pevača jer je glavni junak bio mnogo više od toga.
Svidelo mi se kako su prikazane epohe, od Leskovca pedesetih, do Beograda lepih šezdesetih godina dvadesetog veka. Doduše sam Bjelogrlić je više puta do sada pokazao da lepo ume da nas vrati u prošlost. Glavne likove, Silvanu i Tomu su sa puno prave, rekao bih iskrene emocije na platno doneli Tamara Dragićević i Milan Marić. Kažu da je najveći glumački zadatak da publika poveruje u to što na filmu ili pozorištu izvode. Ja sam im poverovao. Sporedni likovi koji se pojavljuju su upravo to. Sporedni. Za neke od njih, kao što su pesnik Miroslav Antić i izvođač glumačkih radova Zoran Radmilović, sam verovao da će biti vernije prikazani. Te da će dobiti više od tek jedne ili dve replike. No, ostaje mi nada da će to biti ispravljeno u najavljenoj seriji, koja bi kako sam razumeo trebala da malo raširi samu radnju filma.
Nema puno stvari koje mi se nisu dopale. Zaista. Ali bar do izlaska pomenute serije ne mogu da se otmem utisku nedorečenosti cele proče. Ne umem da objasnim zašto.
Na kraju bih voleo da podelim sa tobom dragi čitaoče, dve misli koje mi se danima motaju po glavi. Da li bi se ovaj fim dopao samom Tomi?
Druga, koja mi deluje kao dobar završetak je ustvari misao Ace Kostća, radio i TV voditelja Studija B, koji je na dan kada je Toma Zdravković napustio ovaj svet poručio građanima Beograda:
„ Dragi sugrađani, večeras ne zatvarajte prozore. Umro je Toma Zdravković. Možda će njegova duša svratiti baš kod vas, u vaš dom“.
Pratite nas i na društvenim mrežama – Facebook, Twitter, Instagram, Youtube.