Filmsko ostvarenje “Šavovi” reditelja Miroslava Miše Terzića ( ipak najpoznatiji po režiji serije “Tajkun” ) je prilično originalno za ovo podneblje, počev od teme i poruke filma do same glumačke postave.
“Šavovi” je srpski film producentske kuće West End Productions, a po scenariju Elme Tataragić sa Snežanom Bogdanović u glavnoj ulozi. Film je inspirisan istinitom pričom jedne od majki nestalih beba u Srbiji i predstavlja socijalnu dramu sa elementima trilera. Nastao je u koprodukciji naše zemlje sa Slovenijom, Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom , a uz podršku Filmskog centra Srbije.
Jedan od producenata filma Uliks Fehmiu ( Petar u seriji “Crna svadba”) dugo je najavljivao ovaj film a on je na proleće 2019. godine ugledao svetlo pravog bioskopskog i festivalskog reflektora.
PROČITAJTE: Završeno snimanje filma “Izolacija” reditelja Marka Backovića
Film je svetsku premijeru imao u okviru 69. Berlinskog filmskog festivala, na kojem je nagrađen prestižnom nagradom Europa Cinemas Label za najbolji evropski film u programu Panorama i drugom nagradom publike, dok je premijeru u Srbiji imao 1. marta 2019. u okviru 47. FEST-a. Film je inspirisan istinitim događajima.
Krađa beba iz porodilišta, lažne smrti, njihova prodaja, prevarene majke i uništene porodice, pokidani šavovi. Scenario za film inspirisan je svedočenjem beogradske krojačice Drinke Radonjić koja je skoro dve decenije tražila svog “mrtvog sina”.
Film je osvojio specijalno priznanje Međunarodnog filmskog festivala u Sofiji.
Snežana Bogdanović je Ana, krojačica koja nije vešta pri rečima ali njene emocije su dovoljne. Njena bol za sinom koja je dominantna u njenom životu već 18 godina. Radnja filma dešava se u dvehiljaditima, kad Ana napokon dobije tračak nade za pronalazak sina.
Ceo sistem, od policije do zdravstva pa i doktorke koja je vodila njenu trudnoću uverava je u istinu ili ono što oni žele da podvedu pod istinu kako bi svoju savest smirili. Toliko su spremni daleko da odu, da je Ana čak zbog njih provela jedno vreme u ludnici. A da li je to samo bio bol majke prodatog deteta ?
Predlažemo da preskočite par redova, ukoliko ste ovde stigli a prethodno niste pogledali film.
Iako vam je već na početku filma jasno da će Ana svoje dete pronaći jer ona od te potrage neodustaje već skoro dve decenije, odnosi u Aninoj porodicu stvaraju savršeno igralište za scenaristu koji je tu da svojim veštinama oslika odnose i karaktere članova ove beogradske porodice.
I u tome uspeva. Nije koristio velike svađe, prepirke i na kraju krajeva fizičke i druge obračune kako bi nam opisao narušen odnos majke i ćerke koji se čini se po svim elementima nikada nije mogao nazvati pravim drugarskim odnosom, kakav majke i ćerke uglavnom imaju.
Ivana je studentkinja koja ima svoje probleme ali nema sluha za muku i bol svoje majke Ane. Jer ona je jednostavno ta koja je trpela ceo život. Ili se čini tako, budući da Ana je sve protekle godine više bila zauzeta papirologijom i potragom za “mrtvim” sinom.
U jednom kadru, čak to i slikovito vidimo jer ne stiže da joj ušije suknju zbog svoje naizgled besmislene potrage iako je prethodno obećala da će to uraditi.
Na besmislenost potrage polako Ani ukazuje i njen suprug Jovan, koji nam donosi novu informaciju – Ana je obećala da će prestati. Međutim, Ana nastavlja da presreće doktorku i odlazi u policijsku stanicu, a tračak nade pronalazi u službenici opštine u kojoj živi.
Ona joj pomaže i daje informaciju koja izokreće tok radnje. Njen Stefan je sada Marko, a administrativna aljkavost dovela je do toga da Ana dobije novo ime i prezime svog sina – Marko Jelić ( Pavle Čemerikić je fizički dosta sličan Snežani, dobar casting btw).
Snežana Bogdanović sve to dobro hendla kroz ceo film, emocije su tu. Prisutne. Ali čini se kao da u toj glumi ponekad i Snežana odluta, što se možda samo nama čini i možda je to glumačka bravura.
Portret majke je savršeno oslikan, možda je ovo Snežani uloga karijere koja ima mnogo veliki značaj.
Marko Bacović više je tu u dežurnoj službi nekog ko će smirivati situaciju, nego oca koji želi da nađe svog sina. Ali to je verovatno efekat toga da je ovde majka glavni karakter. Svejedno, Marko a i scenarista filma je mogao da se potrudi da bolje portretiše ovaj lik. U ovome samo ga vidimo kao čoveka koji radi i donosi hleb u kuću. Bukvalno. Pedeset odsto njegovih scena je upravo njegovo vraćanje iz noćne smene.
Na kraju krajeva, bračni par se ujedinjuje u tome da upoznaju trenutnu porodicu u kojoj živi njihov sin ali i njega samog. U pronalasku adrese, pomažem im Ivana koja shvata bol majke nakon što doživi i svoju. Ljubavni problemi nateraju je da pronađe svog brata Stefana preko fejsa, prati ga kao “uhoda” (smeh) do kuće i sve to posle ispriča majci. Čini se, hepi end i hepi femili reunion nam slede. Ne budite tako sigurni.
Nada, navodna majka njihovog sina ih izbacuje iz kuće, Ivana na silu ponovo organizuje susret Marka i Ane. Ana pri susretu shvata koliko Marko veruje da je njegova sadašnja porodica njegova prava. Ana se tu okreće za 360 stepeni dok roni suze. Priznaje mu da je pogrešila i da “ponekad se zabuni i pomisli da je neko njen sin”. Međutim, Marku Ana ne izlazi iz glave i on je prati, ulazi u njen stan. Nešto ga je vuklo pravoj majci. Da li je objašnjena konekcija majke i deteta? Posebno majki i sinova ? Marko je tu stao, u predvorju stana posmatrajući Anu kako prostire veš.
Odjavna špica uz Gabi Novak nudi nadu da je Marko ipak ostao uz Anu. Šta vi mislite ? Mi mislimo da je Ana pokušala da se odrekne sina radi njegovog mira i spokoja, ali da on nije uspeo da zaboravi nju. On je na kraju došao njoj.
Film je na foru “neću klještima reći da ti vadim” ali je nabujan emocijama. Oslikava i svakodnevnicu, tu je lopov koji želi da ukrade Ani stvari, invalid bez ruke koji je po IMDBu zapravo inspektor, studentkinja koja više provodi vremena na društvenim mrežama i za telefonom / kompjuterom, otac koji se bori za koru hleba. Posebno upečatljiva scena je kada Snežana odnosno Ana slavi rođendan svom mrtvom sinu i za njega pali svećicu i seče tortu porodici. Tužno ali i toliko jaka scena u filmu, a obično ispričana.
Ocena filma : 7.5 do 8 / 10
Falilo je da priča malo bude razvijenija, da ne bude snimljeno kao kratki studentski film i da se Snežani da više prostora za maestralnu igru. Takođe, i kraj je mogao da bude drugačiji. Glumačka postava nije u svom najboljem svetlu (Bacović, Marinković).
Pratite nas i na društvenim mrežama – Facebook, Twitter, Instagram, Youtube.